Isti proizvod u različitim gradovima u Srbiji često ima i drugačiju cenu. Potrošačima je nejasno kako je moguće da isti proizvod različito košta u, na primer, Subotici i Leskovcu.
Zbog niskog standarda i slabe kupovne moći, trgovci sve pažljivije određuju cene. To je osetljiv posao, jer je ekonomska kriza donela i pad prometa. Ipak, najveći gradovi uglavnom su i najskuplji.
Što manja radnja, to je veća cena. Ali, dešava se i da identični artikli, istih proizvođača u prodavnicama podjednake veličine istih trgovinskih lanaca u različitim mestima imaju različite cene.
U trgovinama u zemlji svinjetina je u aprilu bila najskuplja u Leskovcu, više od 480 dinara, a najjeftinija u Sremskoj Mitrovici - 75 dinara manje.
Novosađani su za 92 dinara pili najskuplje mleko, Leskovčani najjeftinije i plaćali su ga za trećinu manje. Najskuplje ulje bilo je u Nišu, a najjeftinije u Pančevu sa razlikom od 14 dinara. Novosađani su prašak za veš plaćali 190 dinara a Leskovčani 44 dinara manje.
Ekomomista Goran Nikolić kaže da se veliki trgovinski lanci uglavnom odlučuju da ulažu u velike gradove gde računaju da će imati najveći promet budući da u njima imaju najviše platežno sposobnih ljudi.
- Interesantno da u Srbiji koja je relativno malo tržište trgovci formiraju cene u skladu sa potrebama i ukusima potrošača koji čak mogu biti i regionalno posmatrano različiti - kaže Nikolić.
U potrošačkim organizacijama smatraju da će jedino nova konkurencija u trgovini povećati izbor, oboriti cene i smanjiti regionalne razlike.
Ostavi komentar